Vrijeme ide u jednom pravcu, sjećanje u drugom. I ništa nije dragocjenije u životu nego se podsjetiti na ljude koji više nisu među nama a toliko su zadužili generacije. Jedan od onih kojeg se uvijek rado sjećamo je  Ismet Cico  Arslanagić, nekadašnji doktor bh reprezentacije, čiji se život ugasio u Maleziji, prije dvadeset godina.

Ima neka moć u dobrim ljudima, oni žive i poslije smrti, po svojim djelima, riječima, a najviše po dobroti srca. I uspomene na Cicu, naviru  kao nostalgija za tom dobrotom, koja nikad ne prolazi.

Od Želje do reprezentacije.

Njegov lik nas podsjeća na prve korake fudbalske selekcije, te je i današnji dan čuvanje od zaborava čovjeka koji je bio most za sva srca.