Ime  Safeta Sušića već je upisano u istoriju bh fudbala 2004. godine kada je proglašen za najboljeg fudbalera BiH svih vremena. Njegova igračka umijeća obilježila su i daleko šire prostore od BiH. Kad je riječ o trenerskoj karijeri, onda je bez sumnje njegov najveći uspjeh  plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine se reprezentacijom BiH. O svemu tome, razgovarali smo sa selektorom Sušićem, u periodu kada se prave planovi za pripreme reprezentacije za njeno prvo učešće na smotri najboljih svjetskih ekipa.

Kao igrač nastupali ste na Svjetskim prvenstvima, a sada imate  priliku da se i kao selektor jedne reprezentacije predstavite na tom takmičenju. Da li je teže doći do uspjeha kao igrač ili kao trener?

„Zavisi od ekipe, ja sam igrao dva puta na Svjetskom prvenstvu, tad smo imali dobru ekipu i nije bilo nikakvo iznenađenje. Čak smo te druge kvalifikacije bili u grupu sa Italijom koja je poslije bila Svjetski šampion, bili smo prvi u grupi. Vjerovatno je tada bilo lakše s obzirom da su igrači bili iz čitave  bivše Jugoslavije, izbor je bio veći i mogla se i bolja reprezentacija sastaviti“.

Trenerski posao nije nimalo lak, da li najviše učite iz vlastitog iskustva ili biste ipak mogli izdvojiti  nekoga ko je imao najviše uticaja na  vas kao trenera?

„Nije niko imao poseban uticaj na mene, ne treba nikoga kopirati, mada ima ljudi koje izuzetno cijenim. Tu ističem Ivicu Osima koji mi je bio selektor kad  sam igrao na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Bilo je tu i drugih stručnjaka, kao Muzurović koji je bio jedan od mojih prvih trenera, Ivića koji me trenirao u Pari Sen Žermenu i od svih njih možeš ponešto da naučiš, ali mislim da čovjek treba da trasira svoj put sam i da puno ne kopira druge.“

U kvalifikacijama smo bili jedna od najefikasnijih ekipa. Koliko važnu ulogu u tome je imala taktika igre koju ste postavljali?

„Ja sam uvijek volio napadački fudbal, uostalom igrao sam napadača, a kasnije na sredini terena, ofanzivnog veznog. Meni je uvijek cilj bio da mi ekipa da go više od protivnika i tako sam počeo i sa reprezentacijom. A nisam imao nekog velikog izbora. Imao sam dva vrhunska igrača bez kojih se ne može sastaviti ekipa, Džeko i Ibišević i praktično smo igrali sve utakmice sa dva napadača, što jeste mao riskantno jer ako sa takvim igračima ne daš bar dva gola nije ti garancija da ćeš pobijediti utakmicu“.

Imate li neku formaciju koja je vama lično najdraža ili je raspored na terenu  validan jedino za početak utakmice?

„Nemam, u stvari po meni, koliko ja vidim i koliko poznajem fudbal  ja volim da igram 4-4-2 i 4-5-1. Ali kad se igra 4-5-1, onda moraš da imaš od tih pet igrača u sredini terena najmanje trojicu izuzetno ofanzivnih igrača, igrača koji mogu da daju zadnji pas i da riješe utakmicu, a moraš da imaš i vrhunskog napadača. Mi smo igrali čitave kvalifukacije 4-4-2, a da li ćemo tako igrati na SP, vjerovatno hoćemo, jer ne  mogu zamisliti ekipu ni bez Džeke ni bez Ibiševića, međutim, ako se desi da ostanem bez jednog od njih dvojice  mogu da se vratim na  4-5-1.“

Da li ste zadovoljni trenutnom formom naših reprezentativaca i imali novih igrača koji bi se mogli naći na vašoj listi?

„Dobro je kad naši igrači igraju dobro. Koga god strenem na ulici svi govore Džeko igra u vrhunskoj formi. Međutim,  još je rano, meni forma nikad nije nešto predstavljala, važno mi je da su igrači zdravi i da igraju stalno u svojim klubovima. A forma se mijenja od utakmice do utakmice.“

Kada su u pitanju naši protivnici u grupi F:  Argentina, Iran i Nigerija, šta možemo očekivati ?

„Biti realan prije svega, ja jesam, a vjerujem i većina ljubitelja fudbala. Mi u našoj grupi imamo ekipu koja će završiti na prvom mjestu, to je Argentina, pogotovo s Mesijem. Za drugo mjesto borba će biti između Nigerije, nas i Irana, koji je završio kvalifikacije na prvom mjestu. Svi smatraju da će se za drugo mjesto igrati između nas i Nigerije, tu je i Iran i ne treba ih ni u kom trenutku  potcijeniti. Smatram da će u našoj grupi biti dovoljna četiri boda i dobra gol razlika da se prođe u drugi krug“.

Koji su naši najjači aduti za nastup na SP?

„Ekipa, kolektiv. Čitave kvalifikacije uvijek je neko odskakao neko se izdvajao. Ne možeš da kažeš da je jedan ili dva igrača da su odlučili i da se zahvaljujući njima otišlo na SP.  Nekad je to bio Džeko, Ibišević, nekad Pjanić, Misimović, Spahić, Begović, na svakoj utakmici bilo je par igrača koji su se izdvajali. Smatram da ne može jedan ili dva igrača da nešto značajno naprave, moraš da imaš jaku ekipu, moraš imati jaku klupu, važan će biti ambijent. Nadam se isto tako, bez obzira što je Brazil daleko da ćemo imati podršku naše publike jer ljudi su nas navikli da bez obzira gdje igramo, bude pun stadion naših navijača. U Brazilu to neće biti baš tako  ali ubijeđen sam da će na svakoj utakmici biti par hiljada naših ljudi.“

Koje bi  reprezentacije izdvojili kao favorite za osvajanje titule prvaka svijeta?

„Teško je izdvojiti jednu ekipu. Mislim da ima bar pet reprezentacija koje sa podjednakim šansama mogu da očekuju da budu  na kraju šampioni.To je Brazil kao domaćin, Španija kao branical trofeja, Njemačka, Argentina, Holandija, u tih pet reprezentacija treba tražiti budućeg svjetskog šampiona“.